PREKO ČETIRI VRHA KARPATA

Ponovo sam u Rumuniji, još jedna visokogorska akcija u organizaciji PK ,,Vukan,,. Već četvrtu godinu za redom naš vodič Zoran Pavlović organizuje visokogorsku akciju za kraj godine, pa je tako i nazvana ,, overa godine,,. Na ovakvim akcijama ne učestvuje veliki broj planinara.
Ove godine se nas osmoro odvažilo da po ledenoj večeri i na oko -10 °c tog 24-og decembra krene put Rumunije. Ovakve ture su napornije nego inače pošto se pravo iz kombija kreće na pešačenje, nakon što u putu provedemo 6-7 sati, ali ko ima volju i zna da uživa u lepoti planine jedva dočeka da krene na jedan ovakav put.
Polazak iz Požarevca je dogovoren za pet minuta posle ponoći. Okupljamo se petnaestak minuta ranije i u dogovoreno vreme krećemo ka Rumuniji. Sa nama su i po jedan planinar iz Svilajnca, Jagodine i Petrovca na Mlavi. Put je dosta klizav zbog ledene kiše koja je padala te večeri pa se krećemo dosta sporije ali je atmosfera u kombiju veoma živa i već sada znamo da ćemo biti dobra ekipa.
Prolazimo Kovin, Belu Crkvu i ubrzo smo na graničnom prelazu Kaludjerovo. Put nas dalje vodi ka Karansebešu. Svi smo budni nakon ulaska u Rumuniju i posmatramo ukrašene gradiće i sela, sve je spremno za Badnje veče i za predstojeće praznike..
Željno iščekujemo jutro i veselo čavrljajući stižemo na našu dogovorenu destinaciju. Masiv Tarcu – zapadni Karpati ( 2.190 m.n.v) je naš današnji cilj. Od Karansebeša pa do polazne tačke uspona na Tarcu potrebno je još oko sat vremena vožnje u zimskim uslovima, put je asfaltiran pa se u letnjim uslovima može stići i za oko pola sata. Polazna tačka za planinarenje je lako uočljiva, nalazi se pored glavnog puta, tako da svi tu parkiraju automobile.Tu nas kombi ostavlja i tu će nas večeras dočekati. Naš vozač koji je prvi put krenuo sa nama ne može da veruje da ćemo popeti baš ,,one vrhove,, koje on posmatra iz daljine.
Dan je vedar i kao stvoren za penjanje..na uspon se kreće sa oko 1.300 m.n.v. Uspon nije previše težak ali ima dosta da se pešači.
U početku staza vodi kroz borovu šumu, a iz šume se izlazi na jedan proplanak gde se nalazi meteorološka stanica koja služi za prihvat planinara koji žele da prespavaju u podnožju planine. Tu pravimo pauzu od nekih pola sata gde smo se malo ugrejali i gde nas je ljubazni domaćin poslužio čajem i kafom. Odatle krećemo stazom koja je veoma dobro markirana od podnožja do vrha, negde je to crveno-bela markacija a negde je naslagano kamenje.
Prvi vrh koji penjemo je Sadovanu (1996 m.n.v), ne zadržavamo se dugo i odmah nakon grupnog fotografisanja krećemo ka vrhu Tarcu (2.190 m.n.v),gde se nalazi meteorološka stanica i gde uspevamo da se sklonimo od vetra koji duva sve jače. Tu pravimo pauzu za ručak.Jasno se vidi susedni Muntele Mic i veliki deo Karpata a potom penjemo i vrh Bodea (Vorful Bodea 2.169 m.n.v) .Nakon toga donosimo odluku da krenemo i ka četvrtom vrhu, a to je Caleanu (2.196 m.n.v) koji je i najviši vrh ovog masiva. Do ovog vrha imamo još dobrih sat vremena pešačenja i još oko četiri sata do mraka.Grupa se malo razvukla, a jedan od članova je vidno iscrpljen, vetar sve jače duva..Pokušavam da napravim par dobrih fotografija čekajuči da se svi okupimo ali za samo dva minuta prsti se smrzavaju, vraćam rukavice i odustajem od daljeg fotografisanja..Nakon što smo se svi okupili donosimo odluku da se oni koji ne mogu dalje vrate do vrha Tarcu i da tu sačekaju ostatak grupe do povratka. Jedan od članova odustaje i lagano se vraća ka meteorološkoj stanici a mi za oko pola sata stižemo do vrha Coleanu (2.196 m.n.v), pravimo grupnu fotografiju i pauzu od desetak minuta i nakon toga krećemo nazad istim putem, potrebno je preći sve vrhove pre nego što počne da pada mrak, počinje da smrzava, potrebno je voditi računa o svakom koraku ali polako nas stiže umor i gubi se koncentracija. Korak po korak, lagano se spuštamo do doma, tj.prve meteorološke stanice, vidimo da nas ljubazni domaćin koji nas je jutros ispratio čeka kraj prozora, srećan je što nas vidi. Već je pao mrak ali ipak donosimo odluku da napravimo pauzu i da večeramo u domu. Ostajemo nekih pola sata i nakon toga uključujemo lampe i prelazimo ostatak puta. Kombi nas čeka na mestu gde nas je ostavio. Već je prošlo 20h. Pešačili smo 13h, prešli 31 km i 1890m uspona.
Zaista je nemoguće fotografijama dočarati svu lepotu Tarcua, potrebno je sve ovo doživeti. Mi smo krenuli put Srbije prepuni utisaka, uživali smo u lepoti kakva se samo u ovakvim prostranstvima može doživeti..svež vazduh, pogled koji se pruža ka brojnim vrhvoima iznad 2.000m, trenutak kada si sam sa sobom i svojim mislima..zaista jedno nezaboravno iskustvo.
U Srbiju, tj. U Požarevac stižemo nešto posle dva ujutru.

Ekipo, hvala!! Bili ste mi inspiracija!!
Maja Smiljković
PK ,,Vukan,,

Vrh Sadovanu (1996 m.n.v.

Snežna prostranstva Karpata

Vrh Tarcu (2.190 m.n.v.)